-onda kada mislim o tebi-
Mislila sam da će biti drugačije.sada to priznajem sebi. napokon. mislila sam da ćeš me voljeti šetnjom uz obalu, kroz tvoj stari grad, iznenađenjem na poslu, doručkom u krevetu....
Mislila sam da ćemo ponekad toliko pričati da više nećemo imati snage za razgovor. Mislila sam da će naše ruke postati jedno, da ćeš me nositi kao što to rade u filmovima, mislila sam da će nam životi biti tako jednostavni, slatki, puni ljubavi...
Netko je htio da bude drugačije. Pa ti sad živiš daleko od mene, u svom gradu...Možda imaš nekog ali ja ne želim vjerovati da ti možeš biti sretan s nekom drugom.
Možda me se sjetiš ponekad ovako kao ja tebe. Znaš li da je ovo, otkako te poznajem, prvi put da ti nisam poslala čestitku za rođendan?!
Samo se nadam da si primjetio i da se barem malo pitaš zašto nisam.
Mislila sam da ću uvijek rukom prolaziti tvojom tamnom kosom i gledati u tvoje duboke oči, diviti se tvom očaravajućem osmjehu. Slušati tvoj glas.
Mislila sam, iskreno, da ćemo ostati zajedno.
Da je tako suđeno.
Sve sam krivo mislila.
Osim jedne stvari, da te nikad neću zaboraviti.
izvukla sam ovaj dio mog dnevnika iz 1999. kao podsjetnik sebi..... tada sam se stvarno tako osjećala......živjeli smo u različitim državama, on je bio moja jedina prava ljubav...ljetna....i još uvijek je... i stvarno nisam ništa krivo mislila, kako sam napisala onda jer danas smo zajedno, u sretnom braku...i volimo se šetnjom uz rijeku njegovog grada, doručkom u krevetu i naše ruke jesu jedno...i primjetio je da mu nisam poslala čestitku.... život me iznenadio, a gotovo nikada nismo hodali....... vjerujte u ljubav.........
|